Bh. privrednik i vlasnik FIS-a Vitez Pero Gudelj, koji je prije nekoliko mjeseci pokušao samoubistvo, otkrio je u emisiji HRT Kiseljak detalje ovog čina.
“Nakon svega što je bilo, sada sam dosta dobro. Već sam počeo raditi, uključio sam se u posao, idem na poslovne sastanke… Dosta vremena boravim na Vlašiću, jer ima dosta sunca, a i fizička aktivnost je jako važna za moj oporavak”, govori Gudelj, dodajući kako sve to ne bi bilo moguće bez podrške porodice, prijatelja, njegovih uposlenika i ostalih građana BiH.
Kroz smijeh govori kako ga je iz kome probudio zov košarkaša koji su aplaudirali, te je shvatio da se mora pridići, vratiti u život i ozdraviti. Zahvaljuje Bogu, doktorima i narodu koji je molio za njega.
“Svjestan sam toga koliko me ljudi vole. Gledao sam i u medijima, a telefon mi je neprestano zvonio. Ja sam otišao na onaj svijet, ali skromno, ne želim da uživam. Bio sam u raju, ali radio sam kako baštovan. Kad sam došao gore, Bog je rekao da se moram vratiti dole jer moram pomoći svojoj djeci, radnicima, sugrađanima… Ljepše je, ipak, u srednjoj Bosni nego u raju”, smije se Gudelj.
“Znao sam se probuditi u neko doba noći sa idejom koju moram brzo zapisati na papir i sutradan implementirati. Imao sam buran i težak život. Osjećao sam pritisak, a sve to utječe na zdravlje čovjeka. I kod mene je nešto puklo, čudna stvar…ali hvala Bogu da sam ovdje među vama. Najpametnije je bilo da sam pištolj odnio u policiju i tražio od nje da ga sakrije od mene da ne bih nešto učinio. Ljudi moraju pričati među sobom, psihijatru, nije ništa sramno”, poručuje Gudelj.
Ali, ipak, probleme koji su ga naveli na samoubistvo ostavio je iza sebe, te je krenuo u novi život.
“Sada više cijenim život. Najviše me zanima moja porodica i proizvodnja u firmi, jer planiramo uposliti oko 500 ljudi u narednih godinu-dvije. Više cijenim život, spoznao sam greške i pokajao se 500 puta u bolnici što sam to napravio, ali psiha je jako čudna biljka. Ne želim da se ovo više ikome desi. Život, djeca i zdravlje su najbitniji, ako sam ja zdrav, bit ću dobar i djeci i sebi i svima”, kaže.
Neizostavan je bio i razgovor o pjesmi i harmonici.
“Bez harmonike se ne može. Kad sam bio u bolnici, jako me brinulo to da li ću moći svirati, a bio sam presretan kad sam opet vidio da mogu”, govori ovaj karizmatični biznismen.
Nema komentara:
Objavi komentar