Bijeda
smo, sirotinja, ne zato jer ne želimo raditi i zaraditi, već što nemamo šta raditi, a i ono malo posla što uradimo “bogati” nam ne plate ili nam dadnu mizeriju…
Sve se to nekako i moglo podnijeti, živ čovjek se snađe ima se za jesti, ako ništa, koru hljeba, ali… danas kada mi je moj sin jedinac koji ima samo 6 godina došao kući uplakan jer se njegovi vršnjaci ne žele sa njim igrati zato, kako su rekli što je sirotinja, srce mi je prepuklo.
Jadnik
pita mene a šta je to sirotinja, šta sam to ja… Kako, kako da obezbijedim normalan život barem za moje dijete, ako ne za mene i moju suprugu?
Nema komentara:
Objavi komentar