Pored 4-oro djece odlučili da usvoje jedno, ali u bolnici otkrili nešto što ih je duboko rastužilo!

Džoš i Alison su se upoznali i zaljubili na koledžu, a u braku su 15 godina. Oni su želeli dvoje, troje dece, ali su ubrzo postali roditelji četvoro svoje djece i jednog usvojenog djeteta.

Alison se tačno sjeća momenta kada su riješili da usvoje dijete i mogućnosti da usvoje još jedno, jer je znala za porodilju kojoj je bila potrebna porodica za njenu bebu.

“Pozvala sam svog muža i započeli smo razgovor, umjesto da detaljno ispitamo odluku, on je odmah prihvatio.” – rekla je Alison
“Kada smo dobili poziv da se Semova majka porađa, spakovali smo djecu u automobil i krenuli na put do univerzitetske bolnice Djuk u Duramu, Sjeverna Karolina. Zvao nas je advokat za usvajanje.


Rečeno mi je da su doktori u bolnici uradili ultrazvuk i otkrili da se zapravo radi o blizancima. Nije mi bilo lako da suzdržim emocije. Bila sam veoma ushićena i uplašena u isto vrijeme.

“Dok je strah nestajao a uzbuđenje raslo, prijateljica me je pozvala telefonom. Kad je počela da priča, glas joj je bio totalno drugačiji, zvučala je tužno.”

“Žao mi je što ti ovo moram reći, sada će uraditi carski rez i misle da druga beba neće preživjeti.”

“Mnogo toga se desilo tokom dvočasovnog puta do bolnice, ali kada smo konačno stigli, zatekli smo bebu koju su sestre mazile. Saznali smo da je beba rođena bez mozga. Ljekari su nas pogledali očima punim tuge i sažaljenja i rekli : Ne morate da je uzmete, znamo da niste za ovo potpisali.”
Istog momenta smo Džoš i ja rekli : “Ona je naša ćerka!” Cijela naša porodica je naredne 3 sedmic provela sa njom u bolnici, pjevajući, plačući, mazeći je i moleći se za nju. Kada joj stanje stabilizovalo bolnica je obezbjedila medicinski transport za nju do dječije bolnice u našem rodnom Birmingemu u Alabami, gde je provela još 3 sedmice.

“Konačno nakon 44 dana u bolnici, Ava Lej Luis je došla kući, svojoj porodici”

“To što smo odabrali da nam Ava bude ćerka je jedna od najtežih stvari koje smo uradili ali se ne kajemo nimalo. Svake sedmice nas posjećuju medicinske sestre i te njihove posjete nas podsećaju na to da će Avin život biti mnogo kraći nego što mi želimo.

Otvoreno smo pričali sa našom djecom. Oni su svjesni će Avin život biti mnogo kraći, ali oni znaju da ćemo je voljeti koliko god da je ona tu sa nama.”