Šetao sam mog psa oko zgrade kada je naišla jedna komšinica koja mi se baš mnogo sviđa i o kojoj sanjam MOKRE SNOVE. Tako u porlazu kaže “gdje si ti, kako si lijep i privlačan”. Ja sav sretan jer mi se obratila i to kako, reko EVO ME, TI SI LJEPŠA… I TI SE MENI SVIĐAŠ… Pogledala me onako čudno i samo prošla pored mene. Shvatio sam kasnije da se nije meni obraćala, već mom psu. Ne znam da li me više sramota jer sam to sve rekao ili što sam je na kraju kada sam shvatio uporedio sa mojim psom i rekoa da je ljepaš od njega. Kako zaljubljenost može od čovjeka napraviti budalu.
Nema komentara:
Objavi komentar