Jos od malih nogu sam primjećivalla da ne ličim nimalo ni na koga iz svoje porodice, ali me je mama uvijek tješila i govorila mi da licim sama na sebe i da to ne treba da me brine. Danas, na moj 21. rođendan otvaram vrata i vidim neku ženu koju tad vidim prvi put u životu. Ženu koja me je napustila prije 21. godinu jer je htjela da proživi mladost bez ikakvog opterećenja. Pricale smo 10 minuta ispred vrata, nisam htjela ni da je pozovem da udje u kuću, izgovorila sam joj sve ono što bi napušteno dijete reklo majci. Rekla sam joj da me više ne traži, da ja nisam njeno dijete odavno i da sasvim dobro živim bez nje. Kada je otišla u suzama bila sam jako potrešena, ali nisam pustila suzu,ostala sam jaka ,jer ona to ne zaslužuje. Veći šok mi je bilo kad sam vidjela.... OSTATAK SE PRIKAZUJE KLIKOM NA SLIKU ISPOD:
Nema komentara:
Objavi komentar