Ultrazvuk je inače jedan od zabavnijih dijelova trudnoće. Ali za „J“ svaki je donosio sve više loših vijesti. Njezina djevojčica, Clara Ray, imala je ozbiljnih problema sa srcem.
Doktori nisu vidjeli razlog za nastavljanje trudnoće i uvjeravali su J da će ili pobaciti ili roditi mrtvo dijete. Na svu sreću, majka malene djevojčice nije željela pobaciti. Umjesto toga, stavila je svu svoju vjeru u Gospodina. A njezino maleno čudo dokaz je da je J dobro odlučila.
Problemi sa srcem
Ultrazvuk u 12. mjesecu trudnoće otkrio je da nešto nije bilo u redu s Clarinim srcem. Doktori su rekli da će J pobaciti. Ali nakon 18 tjedana Clara je još uvijek bila živa.
Unatoč tomu, dijagnoza se nastavila pogoršavati. Djetetovo je srce kucalo sve sporije i sporije, te se pojavljivalo sve više problema s njezinim srcem. Čak ni najprestižnije bolnice za djecu nisu imale takav slučaj. Gotovo da nije postojala mogućnost preživljavanja.
I tako su ponovno doktori nagovarali J na pobačaj.
„Rodit ćete mrtvo dijete. Poštedite se boli.“, govorili su joj.
Ali čak i s takvim lošim prognozama, ova hrabra majka nije htjela pobaciti. Dala je malenoj Clari priliku da se izbori, a ostalo je položila u Božje ruke.
„Jedno što smo mogli raditi bilo je moliti se.“, rekla je, „Nastavili smo slaviti život naše bebe, bez obzira koliko je toga bilo protiv nje. Imali smo zabavu za darivanje djeteta, te smo čak napravili predivnu dječju sobu.“
Vjera u Boga
Bila je to vratolomna vožnja, Clara je neprestano imala probleme sa srcem. Ali ova mala ratnica je ustrajala. Nakon 37 tjedana, rođena je!
Sa samo 6 dana starosti Clara je imala prvu operaciju srca. Otprilike mjesec dana poslije, puštena je kući sa svojom obitelji. Njezino srce nastavlja kucati, a ona se nastavlja boriti za život.
J je podijelila sliku njezinog malenog čuda s Love What Matters. Na njoj, Clara po prvi puta vidi snijeg.
„Uživala je u njemu,“ napisala je J, „Ne mogu opisati kako smo se osjećali kada smo vidjeli osmjeh na njezinom licu. Potpuna. Sreća.“
Da je J poslušala savjet doktora i pobacila kako bi se poštedjela boli, ne bi imala priliku upoznati Claru. Bila bi lišena posebnih trenutaka kao što je ovaj – trenutaka koje joj je Bog namijenio.
Vjerovati u Božje planove ne znači da osoba neće osjetiti bol. Ali će uz tu bol doći i blagoslovi da nam ju pomognu prebroditi. Divimo se J koja je poslušno povjerila Clarinu sudbinu Bogu, i što je podijelila njezinu priču kako bi ohrabrila ostale sa sličnim problemima.
Nema komentara:
Objavi komentar