U srednjoj skoli bila sam zaljubljena u profesora,spopadali smo se po hodnicima,gledali..itd..
Ja samm bila 4-ti razred a on tek poceo raditi tako da je razlika u godinama bila 7 godina,sve nam je lijepo islo smisljali smo planove za nastavak zivota,gdje cemo zivjeti i sve to.
To mi je bio najljepsi period zivota,ali kasnije su vec poceli problemi roditelji mi nisz dozvoljavali i morala sam birati izmedju njih i njega.
I izabrala sam roditelje jer poslije svega sto su uradili za mene morala sam,tada smo se nas dvoje rastali ali sam ga voljela svim srcem.
Sada sam uspjesna zena,radim imam dobar posao ali nisam udata i nemam djecu prosto nemam zelju za tim.
A cula sam i za njega da nije ozenjen i da zivi sam ali ipak mislim da je sada kasno za sve da nista vise ne bi mogl biti kao sto smo mi onda zamisljali.
Takva nam je sudbina bila,a protiv sudbine se ne moze!!!
Nema komentara:
Objavi komentar