Trece sam dijete od nas cetvoro i kao da im nisam sestra tako se ponasaju prema meni.
Uvijek sam pokusavala da se uklopim s njima sve sam im pomagala,davala im svoj zadnji dzeparac,radila za njih samo kako bih bila bolja i da me prihvate ali sve je to uzalud bilo.
Zaista sam ih voljela vise od sebe ali nakon godina i godina pokusavanja da bude sve kako treba prestala sam im se obracati jer oni mene nisu voljeli zato sto sam imala bubuljice i sto nisam bila zgodna.
Zavrsila sam skolu i otisla na studije u Beograd od tada se nas svaki kontakt zaustavio,evo vec je proslo 4 godine rijesila sam se akni i postala sam lijepa i zgodna djevojka.
Zahvalna sam Bogu sto sam pronasla dobar posao i covjeka kojeg volim,a sa svojim nemam nikakav kontakt cak ni sa roditeljima jer su oni sve to sa strane posmatrali a nisu htjeli da reaguju.
Jedno vrijeme su me i zvali ali nisam htjela da se javim,neka vide kako je kada te neko odbacuje.
Nema komentara:
Objavi komentar